...pogled na plavo more, zelena brdašca i kroviće u daljini...miris aromatičnog bilja...ptičice koje cvrkuću...i moje tornjakuše pored mene. Ok, ne doslovno pored mene jer njih dvije u prirodi jednostavno moraju istražiti sve oko sebe. No, unatoč tome svaka naša šetnja posebna je na svoj način. Njima sam zahvalna za svaki sunčan dan koji smo provele u šetnji, za svaku noćnu malu šetnju obasjanu mjesečinom, za igre na livadi, društva i druženja. Zahvalna sam na svoj pozitivnoj energiji koju sam dobila uživajući s njima...

Moje druženje s tornjacima započelo je posve slučajno, kada smo, moja obitelj i ja, odlučili nabaviti novog psa nakon uginuća naše četrnaestogodišnje mješanke Maše. Slijedom događanja, koja su vjerojatno morala biti baš takva, našli smo se u jednom dvorištu okruženi s 9 malih tornjačića, a doma otišli s našom Valom. Vala je od prvog trena bila posebna na svoj način. Njezin netremičan, pametan pogled kojim nas je čitala i proučavala, njezina buhtlasta figurica, njezin način upoznavanja i suočavanja sa svijetom bilo je nešto što nas je u tren osvojilo.Vala je rasla, a uz nju ja sam upoznavala tornjaka, tornjake kao pasminu i tornjakaše - ljude zaljubljene u ove divne pse. Vala je vjerojatno daleko od savršenog primjerka pasmine no svakako je posebna i uvijek će biti posebna za mene i mnoge ljude kojima je poklonila svoju pažnju onako kako samo ona zna - ona je moj uvod u tornjake, moje veselje i sreća. Iz tog razloga njeno ime dio je imena ove uzgajivačnice gdje zajedno sa imenom naroda Liburna koji su obitavali na ovom području, dobiva posve novo značenje...Vala Liburna...Kvarnerski zaljev.

Lyra, ništa manje posebno čudo, donijela je sreću i osmijeh na lice onima kojima je, u trenucima kada je došla u naš život, to bilo najpotrebnije. Zauvijek će ostati uspomene na divne trenutke kada je tada malo štene udruženo s Valom, shar peijem Debelim i Lenom, jednom malom curicom, ispunjavalo ljetna poslijepodneva prizorima od kojih srce zatreperi.

Bura je došla s namjerom da s nama provede par dana, a nakon toga svoj život nastavi kao radni pas u našoj blizini. Unatoč tome tih par dana bilo je i više nego dovoljno da se zaljubimo u to malo biće. Ona uživa u svom domu, a Vala, Lyra i ja redovito provodimo dio šetnje na livadi pored Burine kuće, u igri i druženju s tim predivnim stvorenjem.

Uspomene se stvaraju i nižu jedna za drugom u ovom divnom suživotu s tornjacima, s mojom Valom i Lyrom, Burom u našoj blizini i tko zna možda još kojim tornjakom...jer...
...tornjaci su jednostavno način života. Moj način svakako...

Sredinom 2008. Vala Liburna tim dobio je pojačanje. Saša Komad neizostavni je dio izložbene ekipe, njegove slike tornjaka već su nadaleko poznate, a male i velike Vala Liburniće prati od rođenja, pomaže u socijalizaciji ili jednostavno uživa u njihovim posebnostima.

Pasja ekipa se proširuje, imamo nove mlade nade, a neki s početka priče nažalost više nisu s nama. Novi dragi ljudi, vlasnici i suvlasnici Vala Liburnića, kao i prijatelji koji nas vjerno prate velika su pomoć i podrška u našem radu.